Rano u proljeće ili već krajem zime beru se pupoljci bora, breze, jablana i topole.
Imela se bere od decembra do februara, dok je hladno.
Cvijeće se bere čim biljka procvjeta. Procvjetalo oplođeno i klonulo cvijeće nema miris, boju i ljekovitu vrijednost kao ono koje se toga jutra rascvjetalo. Od majske ruže beru se potpuno razvijeni ali neotvoreni pupoljci.
Imela se bere od decembra do februara, dok je hladno.
Cvijeće se bere čim biljka procvjeta. Procvjetalo oplođeno i klonulo cvijeće nema miris, boju i ljekovitu vrijednost kao ono koje se toga jutra rascvjetalo. Od majske ruže beru se potpuno razvijeni ali neotvoreni pupoljci.
Lišće i cijele biljke treba sakupljati u trenutku kada se na njima pojavi prvi cvijet. Međutim i tu ima izuzetaka. Tako npr. list matičnjaka se bere prije cvjetanja jer je u to vrijeme najmirisniji i najkrupniji. Kad se traže trave uvijek se misli na nadzemni dio biljke u cvijetu ali i tu ima izuzetaka. U mnogim slučajevima se zapravo traže samo vrhovi grančica u cvijetu jer na njima ima najviše cvijeća i lišća. Treba izbjegavati donje gole odrvenjele dijelove biljke jer u njima nema ljekovitih sastojaka.
Plodovi i sjemenje se beru kad su potpuno zreli. Međutim i tu ima izuzetaka. Tako npr. šipak ili šipurak ne treba brati zreo. Ne smije se čekati da omekša, nego ga treba brati čim zarudi, dok ima crveno-naranđastu boju i dok je potpuno tvrd, jer zreo šipak ima manje vitamina C, lošije se suši, hoće da se pokvari, zgnječi se i slijepi.
Kore treba guliti u rano proljeće kad imaju najviše sokova jer je u to vrijeme koru najlakše skidati. Rjeđe se kora guli u jesen poslije opadanja lišća. Ljušti se samo zdrava i živa, mlada, glatka kora koja nije ispucana i hrapava zbog toga što stara, mrtva kora ima manje ljekovitih sastojaka ili ih uopšte nema.
Korijenje i druge podzemnje dijelove treba vaditi u jesen, rjeđe u proljeće ali i tu ima izuzetaka o kojima treba voditi računa. Tako npr. od zeljastih jednogodišnjih biljaka podzemni dijelovi se vade kad je biljka u cvijetu jer se tada najlakše mogu naći. Od višegodišnjih biljaka treba sakupljati samo krupno, potpuno razvijeno korijenje. Uvijek treba odstraniti suhe, mrtve, truhle dijelove, očistiti ih od zemlje i druge nečistoće, oprati hladnom vodom da se ukloni sva zemlja i što prije osušiti u što tanjem sloju u zagrijanoj sušnici ili peći do 70C ili na suncu. Šteta je vaditi mlado, tanko i vodeno korijenje. Korijenovu glavu uvijek treba vratiti u zemlju da bi iduće godine izrasla nova biljka. Višekrake glave kao npr. kod bijelog šljeza, lincure, velebilja i drugih biljaka treba oštrim nožem uzduž rasporiti na onoliko dijelova kolima ima pupoljaka i svaki pupoljak vratiti u zemlju u uspravnom položaju na rastojanju oko pola metra.
